OBNOVA

srijeda, 20.01.2010.

Škola - sustav indoktrinacije

Od koljevke pa do groba, najljepše je đačko doba.
Simpatična uzrečica koja neurolingvistički programira podsvijest djece i roditelja o važnosti i ljepoti školovanja. Od samog nastanka sustava obrazovanja, nazvanog školstvo, promjenilo se mnogo toga od usmenog predavanja i pisanja kredom po dašćici zvanoj ploča do interaktivnog učenja na računalu, ali ideja je ostala ista. Naučiti djecu čitati i pisati, računati i crtati kako bi omogućili da u višim razredima osnovne škole upoznaju prirodne i društvene znanosti. Učimo ih što je i kako funkcionira svijet, koja je njegova prošlost i značenje. Učimo ih što je što i gdije se nalazi.
Ukratko učimo ih svim spoznajama današnje civilizacije o kojima ta mala znatiželjna stvorenja postavljaju pitanja.
Nakon sto ih naučimo svim ljepotama, šaljemo ih u srednje škole koje izabiru prema vlastitim interesima kako bih više upoznali određena područja i stekli neka praktična znanja. Tada mogu biratu hoće li početi raditi ili jos napredovati u svom znanju kroz fakultete i akademije. Zaista je lijepo kako pazimo na svoje potomke.
Kada pitate dijete za školu reći će vam kako je voli, kako mu je drago učiti i družiti se s prijateljima i nastavnicima. Jedini mali problemčić je što su im knjige teške, a pritom ne mislim na torbu punu knjiga, bilježnica, radnih bilježnica, atlasa i školskog pribora. Mislim na količinu informacija koju je potrebno ugurati u te male pametne glavice. I učitelji priznaju da je tomu tako, ali oni moraju poštivati nastavni plan i program.

Dijeci uglavnom to nije problem u nižim razredima osnovne škole, međutim već u 5-om razredu se javljaju problemi s djecom. Ne govorim o djeci s problemom u koncentraciji ili pak lijenoj dijeci. Govorim o prosječnom učeniku koji se trudi biti dobar učenik i koji redovito izvršava svoje školske i domaće zadaće. A problem je uglavnom u pretjeranom broju potpuno besmislenih „činjenica“ koje učenik mora zapamtiti te ih poslije na ispitu ispisati na papir.
Kako naše demokratsko društvo napreduje, sve je više i više činjenica koje moramo downloadati, držati u memoriji do ispita i poslije te datoteke završavaju u „recycle binu“. No kad već spominjem termine moderne tehnologije treba spomenuti utjecaj iste na naše obrazovanje.

Danas se moderna tehnologija u školstvu odnosi uglavnom na pretraživanje interneta u svrhu pronalaženja dodatnih informacija o temi o kojoj pišemo referat ili domaću zadaću. Također i neki izdavači uz knjigu djele jednostavan software koji radi na principu kviza i služi za ponavljanje gradiva prije ispita. To zapravo nije niti malo promjenilo sam sistem učenja već je zamjenilo stare sustave pretraživanja enciklopedija i roditeljevog ispitivanja djece.
Današnja tehnologija pruža beskrajne mogućnosti, mogli bismo u potpunosti promjeniti sustav obrazovanja u korist dijece i društva općenito. Mogli bismo dijeci olakšati učenje i učiniti ga zanimljivijim, dok bi roditelji i učitelji imali neposrednu korist. Ali nažalost, taj sustav ne služi da dijecu obrazuje već da ih indoktrinira. Iz njega izlaze dva tipa ljudi. Jedan tip koji je zbog zagušenja informacijama odbio aktivno sudjelovati u samom procesu pa takve kad izađu iz škole nazivamo propalicama koji nakon škole rade uglavnom slabo plaćene prljave poslove pa nam nisu važni kao društvu. Takoder ima i onih koji rade dobro plaćene ilegalne poslove pa ih nazivamo kriminalcima.

No nas zanimaju ljudi koji vrlo uspješno prođu kroz takav sustav. Jer jedino takvi ljudi su društveno prihvaćeni i sudjeluju u kreiranju društvenih normi. Zato je važna dobra i uspješna indoktrinacija kako takvi, pametni i uspješni ljudi, nebih odstupali od osnovnih znanstvenih teza. Svakako da postoje mehanizmi i ukoliko se to dogodi, a to najbolje znaju znanstvenici koji su gubili svoje doktorate i poslove na fakultetima, nebih uspostavljali nove teze i paradigme koje znatno odudaraju od konvencionalnih tumačenja stare stotinama godina.

Dakle, moderna tehnološka dostignuća se koriste na stare načine i pritom samo ubrzavaju vrijeme pronalaženja i djeljena informacija, što je zapravo kontraproduktivno, jer se na taj način stvara pritisak na djecu i učitelje kako bih u što kraćem vremenu procesuirali što veći broj informacija kroz gradivo koje pritom postaje sve opsežnije. Ta brzina i pritisak sve više frustrira djecu, pa na kraju ili postanu mašine koje „štrebaju“ bez ikakve kritičnosti i kreativnosti ili odbiju takav princip, pa postanu tzv. loši i problematični đaci kojima odmah prisijemo spomenute etikete, a za to optužimo uglavnom njih same ili njihove roditelje radi lošeg odgoja.

Nove tehnilogije omogućavaju nam da izgradimo potpuno nov sustav obrazovanja kako na operativnoj razini tako i na plansko programskoj razini. Primjerice na operativnoj razini bi se mogli uvesti projektori ili televizori velike dijagonale spojeni na laptop ili dvd player. Znam reći ćete da to već postoji i posumljati o čemu ja to pričam, ali molim vas saslušajte do kraja pa ćete vidjeti da ima smisla. Projektori ili lcd-TV se ne bi koristili za power point praćenje natuknica i slika već za pračenje multimedijskih sadržaja, poput dokumentaraca i filmova, koji bi bili namjenski snimljeni.

Tako djeca ne bi bila primorana 45min slusati „monotone i dosadne“ glasove profesora, već bi dio školskog sata gledali „superzanimljivi“ prikaz odredene teme, koji bi ih zainteresirao za dublje istraživanje same teme za domaći uradak, a na početku sljedećeg sata iz istog predmeta bi mogli sudjelovati u raspravi s kolegama učenicima o dotičnoj temi a pod uciteljevom ??.

U skladu s takvim principom prezentacije školskog programa trebalo bi redefinirati i mehanizme provjere znanja te način izvođenja domaćeg uratka.

Uzmimo za primjer sat iz geografije s temom „Zemlje svijeta: Brazil“. Tako bi djeca odgledala emisiju o Brazilu (njegovoj povijesti, državnom i društvenom uređenju, kulturi, prirodnim resursima, populaciji, gospodarstvu i mnogočemu drugome). Zatim bi se moglo pogledati uz pomoć aplikacije Google Earth, kratak pregled najbitnijih lokacija i njihov fotografski prikaz.
Za domaću zadaću, djeca bi bila zadužena napisati kratak osvrt na tu temu ili pak opis neke zanimljive značajke koja definira tu zemlju. Uz pomoć jednostavne aplikacije, poput e-learning portala, djeca bi uploadala svoj uradak na portal preko kojeg bi učitelj mogao pogledati i opisno ocijeniti rad.
Za konačnu ocjenu, djeca ne bih bila prisiljena iznositi činjenice izvađene iz konteksta već bih bila zatražena da obrade jednu lekciju iz cjeline, kao referat, s obvezom opisa vlastitog dojma o toj lekciji. Na taj bi se način izbjegao stres izazvan nepoznavanjem opsega pitanja i postigla autentičnost referata.

Ovaj bi se način mogao primjeniti na većinu školskih predmeta, no ne mislim da znam kako bi to trebalo izgledati za svakog posebno. Ali, hvala Bogu, u Hrvatskoj ima nebrojno stručnjaka. Od profesora i akademika do pedagoga i psihologa koji bi bili u stanju izraditi nastavni plan i program za sve.

20.01.2010. u 22:21 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 18.01.2010.

Novac je iluzija

Novac je prometno sredstvo plaćanja robe ili usluga koje služi za razmjenu proizvoda rada u tržišnoj privredi. Stabilna količina novca u opticaju stvara stabilnu ekonomsku politiku u zemlji.

Jedna je od brojnih definicija novca, ali najbolja koja se može pronaći za laika. Međutim, laici se ni ne pitaju: “Što je novac?“, već ga uzimaju zdravo za gotovo, dakle ovako. „Radim za novac kako bih mogao kupiti hranu, platiti račune te ako ga još ostane kupiti druge potrepštine i platiti druge usluge.“ I tako svaki mjesec iznova.
Međutim, novac nije samo to, on je mnogo više, više nego što možemo pojmiti, pa čak i ljudi iz bankarskog i financijskog sektora koji djeluju na operativnoj razini ne shvaćaju što novac zapravo jest. Otkuda dolazi i gdije završava. Koliko ga na svijetu ima i kako cirkulira, tko njegovu cirkulaciju kontrolira i što bi se sve moglo kupiti svim novcem koji na zemlji postoji.

Povijesno, novac kao sredstvo razmjene dobara je imao značajnu ulogu u napretku civilizacije. Ljudi više nisu za svoju uslugu, primjerice šišanja, tražili tucet jaja ili 5 jabuka već bi dobivali 1 metalni novčić s kojim su poslije kupovali namirnice. To je znatno olakšalo način trgovine na operativnoj razini i ubrzalo samu trgovinu. Na ovaj način većina ljudi doživljava i današnju uporabu novca, ali novac danas nije kovano željezo već informacija upisana u računalnom programu. Dakle nemožemo ustvrditi da je današnji novac isti onaj novac otprije 200, 500 ili 1000 godina.

Pa što je to onda današnji novac?

Ukratko, novac je iluzija koja postoji samo zato što svi u njega vjerujemo. Vjerujemo da ćemo novcem kojeg smo zaradili kupiti nečiji tuđi rad.
Usporedio bih prethodnu tvrdnju o vjeri u novac s još jednom iluzijom u koju svi svijesno vjerujemo iako znamo da ne postoji. Radi se o omiljenoj osobi sve djece svijeta. Naravno, radi se o popularnom Djedu Božićnjaku. Ta iluzija u koju djeca vjeruju, a odrasli prihvaćaju u osnovi nije ni dobra ni loša. Ona predstavlja metafizičku osobu koja se probudi u svakom od roditelja za vrijeme Božićnih blagdana. Razlika između Djeda Božićnjaka je u tome što Djedicu nitko ne kontrolira i nitko njime ne upravlja na način da utječe na našu egzistenciju.

Bankarstvo - legalizirana krađa.

Prije nego što opišem funkcioniranje banaka u kreditnom financiranju važno je znati činjenicu da komercijalna banka ima pravo izdati 10 puta veću količinu novca za kredit od stvarnog iznosa kojeg imaju uplaćenog na račun kao depozit. Termin za to pravo se naziva "Sustav frakcionalne rezerve".

Dakle, kada osoba dode u banku po kredit od 10000€, službenik mu, nakon provjere kreditne sposobnosti, izdaje kredit jednostavnim upisivanjem brojki u računalnu aplikaciju. Dakle na temelju 1000€ stvarnog novca banka nam da još 9000€ izmišljenog novca kojeg moramo vratiti, plus 5000€ kamate ukoliko smo uzeli kredit na 5 godina s 10% godišnje kamate. Da rezimiram, na 1000€ kojeg banka posjeduje mi joj moramo vratiti 9 izmišljenih + 5 nametnutih, dakle 14000€.
Sada ta osoba uzme 8000€ i kupi rabljeni automobil. Osoba koja je prodala auto požuri na banku uplatiti novac što omogućava banci da izda dodatnih 80000€. I tako to funkcionira u nedogled. U samo 2 jednostavna koraka banka je od 1000 stvorila 9+72 = 81000€. Sada zamislite eksponencijalnu funkciju s exponentom 10. I tako se puše mjehur od sapunice.
Novac ne postoji kao protuvrijednost realnoj vrijednosti pohranjenoj u obliku zlata ili nekog drugog materijalnog dobra u riznici. On postoji kao dug. Kao obveza pravnoj osobi da ćete joj vratiti novac koji vam je ona izmislila, a vi samo morate platiti povoljne kamate od 10% godisnje.
Ali ja ne moram dizati kredit!!! belj
Moram li??
Paaa, morate. U našem brižnom kapitalističkom svijetu koji brine o osnovnoj ljudskoj potrebi - domom, banka će vam dati povoljnu kamatnu stopu i to fiksnu s deviznom klauzulom. Lijepo zvuči, gdije da potpišem. Naravno, ne morate dizati kredit na 30 godina po kamatnoj stopi 7% godišnje i tako vratiti banci za 100 000€, 90 000 izmišljenih + 7 000€ godisnje kamate. Nemorate ako taj novac imate. Ili možda ako imate kat obiteljske kuće. No i kada imate u gotovini novac na banci koji im je davao pravo da izdaju 1 000 000€ kredita te njime platite stan firmi koja opet taj novac uplati na banku opet taj isti novac kontrolira banka.

Pa dobro, čemu onda novac služi!?
Odgovor najbolje daju dvije izjave poznatih povijesnih osoba koje se nadovezuju jedna na drugu:

Nitko nije veći rob od onoga koji lažno vjeruje da je slobodan. - Goethe

Novac je nova vrsta ropstva i razlikuje se od stare vrste samo po činjenici da je impersonalan. Nema više ljudskog odnosa izmedu gospodara i roba. - Leo Tolstoj.

I sada napokon sjedite u vašem vlastitom stanu sa svojom ljupkom ženicom i prekrasnim djetetom na udobnom trosjedu i prepuštate se zavodljivim čarima večernjeg programa na nacionalnoj televiziji. Svijesno si ispirete mozak zabavnim programom samo da ne razmišljate o količini novca i vremenskog razdoblja u kojem ga morate vraćati. Sve u svemu, bar imate svoj stan.
Ne, nemate svoj stan. Banka ima vaš stan. I imat će ga dok ne isplatite zadnju ratu svog kredita, za 30 godina.
Valjda se u meduvremenu neće dogoditi nešto loše što bi nas onemogućilo u vračanju kredita. Ionako 2/3 plaće ide na kredit, a od 1/3 i od supruginog minimalca jedva spajamo kraj s krajem. Valjda nećemo imati zdravstvenih ili poslovnih poteškoća. I onda kada s vaše strane bude sve OK dogodi se iznenadna čarolija. Najvještiji mađioničarski trik, iluzija koju naša osjetila ne mogu dokučiti, a koju nam mađioničar neće otkriti.

EKONOMSKA RECESIJA
Za ovaj pojam postoje brojne definicije. Jedna od najjednostavnijih je ta da je recesija pad gospodarskog rasta prouzrokovan smanjenom potražnjom roba i usluga. Drugi su pak o ovoj jednostavnoj definiciji pisali knjige i radili predavanja. Banke su izdavale publikacije. I sve nam to nikako nije razumljivo. Zasigurno je nešto jako komplicirano pa me ni ne zanima što je to, samo se nadam da će brzo proći.

Zapravo se radi o jednom jednostavnom mehanizmu. Mehanizmu na principu izvlačenja stolice ispod osobe koja je krenula sjesti.
Da objasnim kako je proizvedena ova kriza: Privatne, komercijalne banke u suradnji s Bushevom administracijom su uništile sustave kontrole davanja stambenih kredita. Nakon toga su ljudi pohrlili po zajmove za nekretnine koje nisu mogli otplaćivati dok su operativci u bankama dobivali ogromne bonuse koji su potiskivali grižnju savjesti, jer ipak, ljudska pohlepa je nemjerljiva. Zatim su ljudi u nemogućnosti vraćanja kredita, masovno ostajali bez domova. Banke su im oduzimale nekretnine uz istovremeno naplaćivanje novčanog duga iz dvije osiguravajuće državne agencije koje su potom propale. Dakle banka-čovijek 2:0. Zatim je administracija odlučila u banke upumpati 700 milijardi dolara kako bi ih sanirala. Novcem poreznih obveznika koji se naziva javni ili vanjski dug. Banka-čovijek 3:0. U medjuvremenu, banke su izvlačile novac iz sustava kako bi izdavala manje kredita, a kad se izdaje manje kredita tada se stvara manje novca. Kada se stvara manje novca, ljudi manje kupuju, a svi znamo kada ljudi manje kupuju da se i manje proizvodi. Kada se manje proizvodi onda ljudi ostaju bez posla. A kada ljudi ostaju bez posla ne mogu vraćati kredite. I tako se stvori začarani krug koji ljude dovodi do općeg pesimizma i defetizma koji ljude gura sve dublje i dublje. U ponor materijalne, društvene i duhovne krize.

Pa kome služi ta kriza kada ju je netko stvorio!?

Jednom stvorena dodatna vrijednost nemože samo tako nestati, barem ne u roku od godine dana. Pa se za vrijeme krize jednostavnim, već uigranim mehanizmom, prebacuje bogatstvo velikog broja ljudi na veoma mali krug ljudi. No mi to ne vidimo jer smo zasljepljeni borbom za egzistenciju.

Nažalost, ova kriza nije samo prijenos bogatstva poput svih dosadašnjih. Ova kriza je uvertira u nešto mnogo gore. Ne želim vas strašiti, ali jednostavno morate znati istinu kako bi mogli pravodobno reagirati. Ova kriza je samo rušenje mehanizama državnih vlada kako ne bo mogli odgovoriti na ono što dolazi. A to je potpuno rušenje svijetskog financijskog sustava s ciljem da se uvede novi novac. Jedna svijetska valuta u elektronskom obliku. Pod nadzorom svijetske banke. Privatne firme a ne državne institucije. E kad se to dogodi, kontrola će postati doslovno orwelovska. Diktatura bez premca, kojoj bi i Hitler skinuo kapu.

Za one koji žele saznati nešto više savjetujem sljedeće linkove. Ukoliko prihvatite istinu koja je dokazana činjenicama nemojte postati frustrirani. Imajte na umu proročanstvo iz Biblije da će vas samo istina osloboditi. I širite znanje jer samo skupa možemo uništiti ovaj monstruozan plan.
Sretno.

Novac kao dug (1/5)

Na rubu znanosti - David Icke (Proizvodnja krize)

"Nedjeljom u 2" - Slavko Kulić

18.01.2010. u 23:04 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 12.01.2010.

Katolička Crkva vs panteizam

Nakaradna hereza blasfemične korporacije vs nova duhovnost

Crkva je zajednica koja na temelju dogme iz svetog pisma tumači duhovnost.
Svaki čovjek osjeća da je duhovno biće i ima potrebu povezati se sa svojim duhom ili višim Ja. Traži odgovor na mnoga velika pitanja, poput onih: tko sam, odakle dolazim i kuda idem kada umrem. Koji je smisao života i postojanja. Tada su pokrenute velike religije koje su ljudima davale odgovore na ta pitanja, napisane su mnoge velike knjige koje ljudima govore u što da vjeruju i kako da žive svoje živote. Ustanovljeni su redovi i hijerarhijski ustroj unutar njih kako bi ljudima prenosili i tumačili božju riječ. Sada su ljudi bili zadovoljni jer si više nisu morali postavljati ta pitanja već su odgovore dobivali čak i onda kada ih nisu ni postvljali. I tako već 2000 godina. U meduvremenu je mala skupina ljudi koja je širila božju riječ postala organizacija koja je imala stotine tisuća članova i milijune sljedbenika u desecima zemalje na nekoliko kontinenata. Imala je svoje podružnice u svim gradovima, svoje poreze, te svoju svetu vojsku koja je oslobadala svoje svete zemlje od heretika i ostale konkurencije. Takoder je imala svoje znanstvenike koji su davali odgovore poput onih o tome da je zemlja ravna ploča te da se nalazi u sredistu svemira oko koje se okreće sunce. Imala je medunarudni autoritet toliko jak da je stvarala države, pokretala ratove i postavljala kraljeve, careve i predsjednike. Takoder imaju i svoju državu koja se nalazi unutar dugo vremena najvećeg i najsigurnijeg grada na starom kontinentu.
Osim toga Crkva je bila toliko brižna da je s konkvistadorima nakon otkrića novog svijeta pohitala prosvijetiti primitivne narode koji su obitavali u južnoj americi, pa su ih pobiki kako bih spasili njihove duše, popalili i porazbijali većinu njihovih heretičkih spisa. Primitivci su smatrali da je zemlja okrugla, da se okreće oko sunca s drugim planetima te da su zvijezde druga sunca u spiralnoj formaciji nazvanoj galaksija. Ti neuki bezbožnici su brojali dane pomocu desetaka kalendara koja su točnija od današnjih.

To je kratka povjest organizacije koja je nastala kao odgovor na jedno jednostavno i kratko pitanje: “Tko sam ja”. Ili ipak nije tako jednostavnim kao što se čini.

U danasnje vrijeme ljudi i dalje postavljaju isto pitanje, ali nisu zadovoljni odgovorima. Nisu zadovoljni jer ih u dubini srca ne ispunjava dogma stara 2000 godina koja se od početka nije razvila. Ljudi ne prihvaćaju odgovore zle korporacije s monopolom na duhovnost. Korporacije čiji činovnici siluju i zlostavljaju maloljetne osobe diljem svijeta. Korporacije koja posjeduje najskuplje nekretnine u centrima svih gradova svijeta.
Nisu zadovoljni odgovorima koji stvaraju uokvirene slike. Zato se rađa nova paradigma duhovnosti, sada, u presudnom trenutku evolucije čovjeka kao duhovnog bića. Paradigma koja omogućava svakome da se duhovno razvije i tako postane boljim čovjekom. Paradigma koja govori da je sve moguće u ovom prekrasnom i čudesnom svemiru. Takvu paradigmu nazivaju panteizmom ili tajnom ili kakogod. Ja joj nevolim nadjevati ime jer to nije religija vec čista duhovnost. Duhovnost koja se mora istražiti iz vana i iznutra da bismo znali o čemu se radi.
A radi se o tome da je svaka duša u kojoj stanuje naše materijalno tijelo dio boga, te energije beskonačne i vječne, iz koje je nastao sav materijalni i nematerijalni svemir kako bi se kroz njega manifestirala ta “božanska” energija. Svemir koji je povezan tom energijom na takav nacin da je sve jedno. I ja sam ti i ti si ja. Kao sto kaze Mayanski pozdrav: “Ja sam tvoje drugo Ti”. Razdvojeni nematerijalnim filterima kako bismo doživljavali osjećaj odvojenosti i tako lakše manifestirali samoga “boga”, promatrača koji stjeće iskustvo kroz nas. Kako bi uživao svu svoju veličanstvenu kreaciju, svoje remek djelo, prekrasnu sinfoniju razlicitih instrumenata, tonova i ritmova.
Iz uvodnog djela smo zakljucili kako jedna plemenita ideja nakon institucionalizacije u religiju može postati izopačena i pogrešna. Baš sam zato rekao da toj novoj duhovnosti koja se rađa ne želim nadjenuti ime. Sigurno se pitate kako ćete saznati išta o toj novoj duhovnosti kada ne postiji crkva i svećenik koji će vas poučavati. Zapravo sva ljepota jeste u tome da ste vi sami svoj vlastiti propovjednik i učitelj. Na vama je samo da tražite a bog će vas sinhronicitetom dovesti do odgovora. Samo treba postaviti pitanje I pratiti svoju intuiciju. Hvala “Bogu” danas imamo brzi internet i računala i možemo sve naći ukoliko to tražimo. Tako imate informacije od pisanog do audio-video oblika informacije. A tu su i osobe poznate i nepoznate koje nas vode prema našem cilju, duhovnom napretku.
Tu bih spomenuo pojavu indigo i kristalne djece koja su poslana da nas nauče kojim putem trebamo ići. Svako od te djece ima svoj zadatak. Tu su da nam prenesu poruku. Ta djeca već kada progovore šalju nam poruke ponekad toliko zapanjujuće da ne vjerujemo vlastitim ušima. Primjerice djete od 3 godine objašnjava na koji način bi se ljudska vrsta trebala hraniti, dok dijete od 5 godina priča sve detalje iz svog prošlog života i to pred svojom obitelji iz prošlog života koji su jos živi i ne mogu vjerovati što to dijete sve zna. Tu su i Eckhart Tolle koji nas uči da bismo trebali živjeti u sadašnjem trenutku. Takoder i grupa autora knjige “Tajna” koji nas uče da zapravo sami upravljamo svojom sudbinom preko zakona privlačenja. Tu je i David Icke koji nam daje dublji uvid u funkcioniranje današnjeg društva i svu njegovu besmislenost, kako bismo ga mjenjali i oslobodili se od njegova utjecaja na naš razvoj. Dakako ne smije se izostaviti ni mozda najvaznije ime: Sai Baba koji nam dokazuje osnovnu postavku o tome da je prostor i vrijeme iluzija koju “bog” koristi da bi nas utjelovio.
Dakako, spomenuo sam samo mali dio koji će za neupućene dobro doći kako bi znali od čega početi, dok ce većina vas već biti dobro upoznata s navedenim.

Da se jos vratim na dobru nam staru Katolicku Crkvu koja je dobar dio povijesti služila za ubijanje duhovnosti u ljudima kako nebi postavljali velika pitanja i na taj način dovodila u pitanje svoj autoritet u kreiranju svijesti o stvarnosti, premda su oni znali pravu istinu i jako je dobro koristili. Primjerice, o raju i paklu te jednim životom nakon kojeg idemo vječno u jedno od spomenutih. Prava istina je u metafizickom pojmu raja i pakla koji se nalaze u sadasnjem trenutku, u nasem umu kao stanje mira ili grižnje savjesti. Takoder i dio očenasa: “kako na nebu tako i na zemlji”, skriva znanje o zakonu privlačenja. Ali nemojte se opterećivati Crkvom jer će ta korporacija bankrotirati kao što piše u njihovom glavnom dokumentu: “Bibliji”. Točnije u knjizi otkrivenja u kojoj se govori o propasti lažne crkve.

Zaključno: Pozivam vas sve da radite na sebi, na širenje vlastite svijesti i na otvaranju vlastitog uma, jer ste vi jedina osoba koju možete promjeniti. A kada se stvori kritična masa ljudi s naprednom dušom, tada ce doći do pomaka u kolektivnoj svijesti i ispunit će se proročanstvo svih svijetskih kultura i religija i ući cemo u novo doba. Zlatno doba za ljudsko biće koje dolazi na kraju vremena 2012 godine.

Na kraju vas pozdravljam starim Mayanskim pozdravom:
Lak'ech! ( Ja sam tvoje drugi Ti!)

12.01.2010. u 17:32 • 0 Komentara • Print • #

Pozdrav od obnove

Obnova

Ko kopa rovove, uči mostove i topove,
vidi elitu i robove.
Strpati u blokove, udišemo smogove,
skovani u okove trajemo svoje rokove.
Uvaljujemo đonove, cidimo životne sokove,
stružemo bonove, pišemo blogove,
gledamo spotove, reklame i sportove
i predvodnike obnove,
i ledene mozgove zasjeli na tronove,
imaju čvrste zglobove,
vrte nas na ražnju ka volove,
al doć će do obnove mora doć do obnove.

Obilazim šopove, oko sebe vidim klonove,
glancaju podove, skupljaju bodove,
teku suze velike olovne, velika ka slonove.
Balansiram skokove, ka brodove vežem uz oblitane tokove,
vidim otopljene polove, potopljene krovove, sobove i golove,
plemena i rodove, zazivaju bogove, pere,
padove i lomove
i lomove na zelene somove love, lopove, snobove,
peru svjetske podove al doć će do obnove.

Hej hej, doć će do obnove.
Hej hej, doć će do obnove.
Hej hej, doć će do obnove.
hej, hej, mora doć do obnove.